„Kud god se krene korakom, gdje god se okrene pogledom, svugdje naokolo hodajuće samoće sa sladoledom u jednoj ruci i pametnim telefonom u drugoj.“
„Neke poznate dane u tjednu s poznatim rasporedom, u jednom trenutku, odlučno zamjene neki drugi dani za koje inače znamo da postoje, ali nam se teško prisjetiti njihovog imena.
Jutro, sa svjetlo plavim nebom iznad, i istim takvim ručnikom ispod nas, izmješteni na nekom novom, uglavnom nepoznatom nam mjestu, otkrivamo novu ljepotu već izoštrenim čulima. Također nam se pritom, pruža mogućnost za upoznavanje samoće na 101 način, kako bi se vješto izrazili kuhari pri spravljanju jela ili pisci recepata za veliku knjigu kuharskih vještina.
Kud god se krene korakom, gdje god se okrene pogledom, svugdje naokolo hodajuće samoće sa sladoledom u jednoj ruci i pametnim telefonom u drugoj. Hodaju tako u raznim okvirima svojeg bića i ogradama svoje samoće. Ponekad se ta ograda razbije prilikom nekog događaja, doticajem s nekim doživljajem, novom porukom na fejsbuku, Instagramu, mailu… ali, njeni okviri ostaju netaknuti. Pogled na te hodajuće samoće još više nas podsjeća na vlastitu i njoj je za let potrebno više od krila, istezanja ruku i napinjanja vratnih žila.
Jedina razlika od „naše“ i „njihove“ samoće jest, da je naša dragovoljno izabrana možda čak i sa tom svrhom da bude ostvarena do krajnjih granica izdržljivosti, a možda i zato da se iz nje nešto izrodi, nešto aktivno, pozitivno, zanimljivo, kao u romanima…, nikad se ne zna.
Cilj je svakako pustiti mozak na vodu i otpustiti ga u plavetnilo neba da kao zmaj lebdi u našim glavama slobodno i nesputano. Ta neobuzdanost spada u jedan od onih razloga u nizu koji se broje u svrhu smisla postojanja, valjda. Kažu neki pametni ljudi da u životu treba zauzeti položaj, pa ako je moguće skratiti liniju borbene fronte na svim poljima, jer bitka je u svakom slučaju izgubljena – kraj dolazi kad-tad, a samo neizvjesnost njegovog definitivnog oglašenja, u međuvremenu, ostavlja nam prostor za zauzimanje novog položaja, ne misleći pritom na dužinu cijele fronte. Ipak je to samo jedna jedina bitka koja se zove „Život“.
„Život ima točno onu vrijednost koju mu pridajemo“ kaže slavni I. Bergman, a to je jedino što sa svojom voljom možemo učiniti – proživjeti i preživjeti. Ove godine je to ovaj Godišnji odmor. Slijedeće godine isti scenarij, drugo mjesto zbivanja.
M.T.